Nasmijani mjesec visoko iznad moje postelje. Lovim snove...moj se hvatač snova pokvario. Možda je perje pogrešno ili krug nije savršen. Kako smo bespomoćni kad noć dođe po svoje! Ne postoje blindirana vrata koja mogu zaustaviti uspomene.Kad te bujica ponese, jedino što možeš, pronaći kakvu sretnu misao, kakvu krhku nadu, i uhvatiti se za nju, kao što iscrpljeni utopljenik grčevito drži granu koja bi ga mogla spasiti iz vode.
Ima istine u tome da nam svemir "kopira" misli i vraća ono što smo poželjeli ali, nažalost, u svojoj interpretaciji. Prekasno, suviše kasno za naš ljudski vijek. Njemu je to mrvica, sitno zrno u moru koje ima, nama je mrvica, ponekad, jedino što je naše!
