U davnim vremenima Utočište je bilo mjesto na kojem bi se bjegunac sklonio od progonitelja. Obično su to bila mjesta na kojima se molilo.Bitno je bilo da dodiruje predmet ili mjesto koje se smatra utočištem i bio bi siguran. Onda bi uslijedilo čekanje, nadmudrivanje s progoniteljima.
Mnogo se lijepih običaja izgubilo kroz vrijeme. Utočišta su nestala za razliku od potrebe za Utočištem. Civilizacija nas je ostavila na cjedilu,prepustila svima nama izbor utočišta i mogućnost bijega od progona.
Pitanje izbora utočišta otvoreno je poglavlje u velikoj knjizi života svih nas. Gdje se osjećamo sigurnima?
Je li to naš dom, naše srce, neko tajanstveno mjesto ispod kože u kome su snovi stvarni, prodavanice, ili nedeljno popodne??? Bitno je pronaći ga i pobjeći tamo s vremena na vrijeme.
