Kada dječaci odrastu izgube svoje brkove od kečapa ili eurokrema i dobiju prave brkove.
Kada djevojčice odrastu prestanu se igrati učiteljica i postanu prave učiteljice.
Ja to najbolje znam. Moje ime je Onpasi i ja sam patuljak. Tako sam mali da me čak i djeca jedva mogu vidjeti. A odrasli? Eh, odrasli toliko odrastu da ne vide ni kuda ih nose njihove noge. Patuljke iz tih visina ne mogu prepoznati. Tamo vide nešto drugo.
Zašto se zovem Onpasi. Zato što je to skraćenica od:
Ostavi to!
Ne diraj to!
Polako hodaj
Ako to ne pospremiš,
Sutra nema
Igrica!
Bilo bi suviše izgovoriti to sve odjedanput kao ime pa me zato skraćeno zovu Onpasi.
Moji prijatelji imaju jedinstven znak po kome ih možete prepoznati. Svi nose, barem na kratko, brkove od kečapa.
Ja sam lutalica. To znači da nemam stalno mjesto na kome živim. Nisam stalan kao drvo na primjer. Njega ćeš uvijek naći na istom mjestu. Ono se nikako ne može zvati Onpasi. Njegovo ime znači :
Drago biće koje
Radi kao tvornica zraka
Vjevericama dom
Oblacima blizu.
Lutam po dječijim sobama ili se nastanim u nečijoj školskoj torbi.
Postoji jedna riječ koju odrasli važno izgovaraju a zove se FRE-KVEN-CI-JA. Pokušajte to brzo izgovoriti. Zvuči kao hokuspokus ili abrakadabra. Frekvencija je moja čarobna riječ. Kada slušate radio morate naštimati frekvenciju. Da biste čuli mene morate, također, podesiti frekvenciju. To nikako ne uspijeva ljudima koji su suviše ozbiljni.
Moj je program raznovrstan. Nagovaram djecu na nestašluke, šapućem im šale kada trebaju biti ozbiljni. Pozovem ih na igru kada trebaju pisati zadaću.
Pišem vam ovo pismo u sobi jednog dječaka. Jutros je otišao u školu i zaboravio me ponijeti tamo. To je prva neobična stvar koja se jutros desila. Desilo se još nešto.
Jutros je dječakova mama ušla u sobu. Nije imala brkove od kečapa ali mi se prijateljski osmjehnula.
Pozdravljam sve vas koji nosite naš tajni znak.
Vaš Onpasi-patuljak od Frekvencije!
("Brkovi od kečapa"- Jagoda Iličić)
