Gdje je poezija u ovom današnjem društvu,
pitala je stroga novinarka s ružom na glavi?
Zašto ljudi ne čitaju knjige,zašto...
Tražila je odgovor koji može svesti na nešto
što bi prepoznao SI sistem,
kao da je riječ haljina,
samo moraš pogoditi broj i progutati cijenu.
Poput lošeg đaka migoljila sam se između odgovora
jeftinih odgovora za jeftinu javnost
ljudi su gladni, nema tu poezije.
A onda me dočekalo jutro,
plavo jutro izvan zidova, daleko od kamere
i ruže iznad mikrofona.
S trga su sklanjali klizalište
Gdje li su nestali svi oni snjegovi?
Sanjiva djeca žurila su u školu
U mojim su mislima zamirisale kupine.
