Prebrojali smo sve mladeže ispod košulje,
uzdahnuli, potajno, za svim usnama
na čiji smo okus nabasali jedno u drugom,
i, šta ćemo sad?
Ispričali smo provjerene priče,
sakrili poneki ožiljak
rukavom jakne ili tišinom
i, šta ćemo sad?
Pomiješali su se u našim dodirima
svi koje smo voljeli,
jer, godine nikada nisu prošle,
one su se samo pritajile u našim glavama,
uspavane zvjerke
što nas grebu iznutra
i šetaju našim snovima mačjim, gipkim hodom.
Sada su se srela ta dva čopora
i nas dvoje između njih.
Spavajte zvijeri!
Ostavite na miru ovaj dan
u kome sjedimo na istoj strani rijeke,
jednom ćemo uzdisati za ovim satima
ali, šta ćemo sad?
Jagoda Iličić
