Dok danju drijema
negdje u sjeni
pomisliš kako
to brdo krzna
čak ni mrava
zgazilo ne bi,
mekan k'o pamuk,
pitom k'o jagnje
s očima boje ćilibara.
Ali, kad otkuca ponoć
ta snena beast
uz muklu tercu
sprema se na skok
sav od mišića
strašnoga bića
s očima boje ćilibara.
Kao u priči
okrene se svijet
dok udahneš zrak
i povratiš dah
na tebi ostavi crveni trag.
Od plišanog straha
jutro te zatekne
skoro bez daha
pred njime
zatvarat vrata
ne vrijedi
kada te pogleda
već znaš šta ti slijedi...
Ah, kakva je zvijer moj Taddy!
Jagoda Iličić
