Nisam ti dah,
jutro ni nebo.
Nema me ispod
jorgana
kojim se pokrivaš
u sumrake,
vrijeme koje smo
načeli
peklo se za
gladne godine
ljudi koje ne poznajem.
Nisam i nema me,
a ipak, u toj
mrvi vremena
u kojoj nestane
sve što je uz mene
i sve što je uz
tebe,
kada se izbriše
krajolik
kojim smo se
ogrnuli,
u tom zrnu
rodi se cijeli
svijet
naslikan na
prekrasnoj slici
u kojoj jesam
sve ono što sam
ikada htjela biti.
Kako se zove ta
divna zemlja u kojoj postojim?
