U malenom gradu pored šume živi doktor Nepostojikus. Nije on običan doktor. Zato je i završio u mojoj priči.
Doktor Nepostojikus nosi mantil u duginim bojama a umjesto naočala na nosu mu često stoji dvogled. Dvogledom pregleda ljude ali i drveće i nebo jer i oni, kako kaže Nepostojikus, ponekad budu bolesni. Kada je nebo bolesno plače po cijeli dan. Kada je drveće bolesno na njemu nema nijednog gnijezda.
Kada su mame bolesne on ih liječi ovako:
-Draga gospođo, vaše stanje je ozbiljno. Zato predlažem sljedeću terapiju. Tri puta na dan , najmanje , zagrlite svoje dijete. Svaka dva sata isperite grlo osmijehom. Ujutro, natašte, popijte čaj pored otvorenog prozora, ali pazite da vam pogled bude zakačen za neko lijepo drvo ili oblak.
Ovaj doktor liječi i bolesne učiteljice. Propiše im da svakoga dana trebaju pomilovati, barem jedanput, svakog đaka po kosi. Trebaju se osmjehivati djeci u učionici po mogućnosti što češće. Učiteljice s jako izraženim simptomima bolesti stavlja na strogu dijetu. Zabranjuje im daljnje zadavanje domaće zadaće . Oduzima im priručnike u kojima čekaju testovi, kontrolni i ostali zadaci za provjeru. Obično virusi dođu odatle.
Za dobro raspoloženje Nepostojikus piše recepte kojima se kupuje čokolada s lješnjacima i to na popust.
Stvarno bi bilo lijepo kada bi doktor Nepostojikus promijenio ime u doktor Stvarnikus.
Brkovi od kečapa
