Još jedno ljeto...Dugo nisam pisala.Desi se tako, negdje između trenutka i trenutka , da imaginacija presuši.Čudna su ljeta i zime našega srca. Dolaze i odlaze bez nekog reda, priziva ih nešto u nama.
Pored kuhinje za socijalne slučajeve, ispred bolnice, pored igrališta, ispod gradskog parka,škola...moje kuće! Cvjetaju lipe! Slatki miris šećeri zrak, miješa se sa smogom, lakše se guta...vrijeme njihovog cvata, trenutak za koji su se pripremale cijelu godinu!
