Između bijelih, žutih, crvenih zidova
ljudi piju svoju jutarnju kafu
I pospremaju ono što su sanjali
u tople plahte i tamne pretince ormara.
Oblačim osmijeh, haljinu i sandale
Stavljam kapljice parfema iza uha
I zveckave minđuše.
Izlazim u jutro kroz koje se razigrala
pjesma ptice s rascvjetale lipe.
U mislima te držim za ruku.
Poput divlje loze
pripile su se plave žilice na našim dlanovima,
krvavi bršljan omotan oko linija života
i svega što je tamo napisano.
Jagoda Iličić
