***

Bili smo zbunjeni tog jutra, nespretni poput srednjoškolaca, nismo znali o čemu govoriti dok se doručak hladio na stolu. Gledala je preko ograde terase, ja sam se pokušavao našaliti . Usred cijele te improvizirane prdstave ustala je i poput dramaturga koji pogađa pravi trenutak, odlučno povukla konopac i spustila zavjesu. Prišla je i zagrlila me, snažno i toplo, bez strasti, bez glasa. Nisam znao šta reći, nisam se ni pomakao. Mislim da to nije ni očekivala. Osmjehnula se zavjerenički i ja sam u tom trenutku znao da mi je oprošteno sve što jesam i sve što nisam učino. Otišla je prije nego sam uspio reći bilo šta. Sjedio sam na terasi, zbunjen, dugo, sve dok se kelner nije približio mome stolu i diskretno počeo kupiti posuđe.
Poslije sam pokucao na njena vrata. Otvorila je hotelska sobarica.
Ugledao sam na podu zgužvane plahte i još jednom osjetio mučan grč u stomaku.
Ukrcao sam se na brod tog popodneva.Gledao sam u more naslonjen na ogradu palube. Tražio sam svoj odraz u dubokom, uznemirenom plavetnilu, ali se moj lik stalno gubio u igri valova.



("Nomadi")

Da nema onog što nam oblak skriva...

Ovaj dan
Uhvaćen je u kulu od oblaka
I poput zarobljene ptice
Sanja plavo , osunčano nebo
A misao njegova o slobodi snažnija je i ljepša
Od same slobode
Sanjaj, tužni dane!
Čemu bi ti srce žurilo
Da nema onog što ti oblak skriva
Da nema onog
Što ti magla brani?

Lijekovi doktora Nepostojikusa

U malenom gradu pored šume živi doktor Nepostojikus. Nije on običan doktor. Zato je i završio u mojoj priči.
Doktor Nepostojikus nosi mantil u duginim bojama a umjesto naočala na nosu mu često stoji dvogled. Dvogledom pregleda ljude ali i drveće i nebo jer i oni, kako kaže Nepostojikus, ponekad budu bolesni. Kada je nebo bolesno plače po cijeli dan. Kada je drveće bolesno na njemu nema nijednog gnijezda.
Kada su mame bolesne on ih liječi ovako:
-Draga gospođo, vaše stanje je ozbiljno. Zato predlažem sljedeću terapiju. Tri puta na dan , najmanje , zagrlite svoje dijete. Svaka dva sata isperite grlo osmijehom. Ujutro, natašte, popijte čaj pored otvorenog prozora, ali pazite da vam pogled bude zakačen za neko lijepo drvo ili oblak.
Ovaj doktor liječi i bolesne učiteljice. Propiše im da svakoga dana trebaju pomilovati, barem jedanput, svakog đaka po kosi. Trebaju se osmjehivati djeci u učionici po mogućnosti što češće. Učiteljice s jako izraženim simptomima bolesti stavlja na strogu dijetu. Zabranjuje im daljnje zadavanje domaće zadaće . Oduzima im priručnike u kojima čekaju testovi, kontrolni i ostali zadaci za provjeru. Obično virusi dođu odatle.
Za dobro raspoloženje Nepostojikus piše recepte kojima se kupuje čokolada s lješnjacima i to na popust.
Stvarno bi bilo lijepo kada bi doktor Nepostojikus promijenio ime u doktor Stvarnikus.





Brkovi od kečapa

Brkovi od kečapa

Kada dječaci odrastu izgube svoje brkove od kečapa ili eurokrema i dobiju prave brkove.
Kada djevojčice odrastu prestanu se igrati učiteljica i postanu prave učiteljice.
Ja to najbolje znam. Moje ime je Onpasi i ja sam patuljak. Tako sam mali da me čak i djeca jedva mogu vidjeti. A odrasli? Eh, odrasli toliko odrastu da ne vide ni kuda ih nose njihove noge. Patuljke iz tih visina ne mogu prepoznati. Tamo vide nešto drugo.
Zašto se zovem Onpasi. Zato što je to skraćenica od:

Ostavi to!
Ne diraj to!
Polako hodaj
Ako to ne pospremiš,
Sutra nema
Igrica!

Bilo bi suviše izgovoriti to sve odjedanput kao ime pa me zato skraćeno zovu Onpasi.
Moji prijatelji imaju jedinstven znak po kome ih možete prepoznati. Svi nose, barem na kratko, brkove od kečapa.
Ja sam lutalica. To znači da nemam stalno mjesto na kome živim. Nisam stalan kao drvo na primjer. Njega ćeš uvijek naći na istom mjestu. Ono se nikako ne može zvati Onpasi. Njegovo ime znači :

Drago biće koje
Radi kao tvornica zraka
Vjevericama dom
Oblacima blizu.

Lutam po dječijim sobama ili se nastanim u nečijoj školskoj torbi.
Postoji jedna riječ koju odrasli važno izgovaraju a zove se FRE-KVEN-CI-JA. Pokušajte to brzo izgovoriti. Zvuči kao hokuspokus ili abrakadabra. Frekvencija je moja čarobna riječ. Kada slušate radio morate naštimati frekvenciju. Da biste čuli mene morate, također, podesiti frekvenciju. To nikako ne uspijeva ljudima koji su suviše ozbiljni.
Moj je program raznovrstan. Nagovaram djecu na nestašluke, šapućem im šale kada trebaju biti ozbiljni. Pozovem ih na igru kada trebaju pisati zadaću.
Pišem vam ovo pismo u sobi jednog dječaka. Jutros je otišao u školu i zaboravio me ponijeti tamo. To je prva neobična stvar koja se jutros desila. Desilo se još nešto.
Jutros je dječakova mama ušla u sobu. Nije imala brkove od kečapa ali mi se prijateljski osmjehnula.
Pozdravljam sve vas koji nosite naš tajni znak.

Vaš Onpasi-patuljak od Frekvencije!





("Brkovi od kečapa"- Jagoda Iličić)

Dani

Zveckaju dani
k'o šarene perle
na vratu ciganke
noć, i dan,
dan i noć,
ti sve misliš
to je nešto novo
a ono
isti dan i ista noć,
ista čežnja
i ista radost
k'o voda u viru
vrte se, vrte...




("Snovi sedefaste školjke")

Kompas

Kad izgubiš kompas
negdje između
porinuća i luke,
u mraku samoga sebe,
kako pronaći put?

Kada u nekome trenu
zaćuti svijet
poput uplašene ptice
ispod nepoznate strehe
a zrak izgubi
okus
tvoga daha
i samo sumnja
beskrajna, kao tišina
crta
poput mraza
prekrasne rešetke
iza kojih zarobljeno
kuca tvoje srece,
kako
naći put
u mraku
samoga sebe?

...

Ja volim moju zemlju ali ne mašem tom ljubavlju kao zastavom nad okupiranim područjem. Volim je kao što se voli kiša ili plavo nebo, ili behar nakon duge i hladne zime.Nema nikakve politike u tome. Uvijek sam se klonio bilo kakvog tabora. Podupirao sam ljudske zakone iz prikrajka i plivao uvijek uz obalu, nikad sredinom rijeke. Lososi koji prkose strujama u potrazi za mjestom na kome se mrijeste ne objašnjavaju nikome svoju tvrdoglavost...

(Nomadi)